четвртак, 3. јул 2014.

Savremena svetska književnost...

Za savremenu književnost koristi se naziv MODERNIZAM, a za literaturu poslednjih decenija i POSTMODERNIZAM. Koreni ove savremen književnosti, sudeći po onome što nam donosi, prisutni su u ratnom modernizmu ili AVANGARDI, u mnoštvu onih IZAMA, koji se javljaju kako kod nas, tako i u svetu.

Osnovna svojstva savremene književnosti (PROZA)

1. Razaranje fabule, priče i romana i njihova fragmentacija
2. Primena raznih tehnika: tok svesti, filmska tehnika ili postupak montaže: retrospektiva, usporavanje, brzo izmenjivanje slika, istovremeno prikazivanje raznih događaja iz raznih perspektiva
3. Uvođenje dokumentarnosti  i kolažiranje (koriste se dokumenti, slike, citati, intervjui). Pisac se služi metatekstom.
4. Nihilizam prema tradiciji i etničkim vrednostima u koje se verovalo. 
5. Izgubljenost pojedinca u svetu i problem alijenacije ili otuđenja
6. Javlja se roman ličnosti, a sredstva su: solilokvij, unutrašnji monolog, pokidane replike, jezik koji ne integriše predstave i stanja svesti nego ih razbija. Pun je asocijacija koje čitalac odgoneta.
7. Dela postaju teška za komuniakciju, jer su jezički zatvorena, jer je izvršena dekonstrukcija unutrašnjeg sveta dela.
U svaremenoj književnosti koriste se poetike nadrealizma, ekspresionizma i simbolizma. U istočnim zemljama javlja se socijalistički realizam, pojava tzv. fantastičkog realizma u kome se prepliće realno i fikcijsko ili fantastično, nudeći se čitaocu kao moguće. Javlja se i egzistencijalizam, kao nova filozofska i književna struja.

O egzistencijalizmu

Naziv potiče od reči EGZISTENCIJA što znači opstajanje, trajanje, bivstvovanje, življenje. To je pravac u filozofiji i škola u književnosti. Javlja se posle II svetskog rata. Mada se njegovi začeci mogu naći i kod stvaraoca raznih epoha: kod Sokrata, Bodlera, Dostojevskog, Kafke, Ipzena, kod nekih naših pesnika kao što je Dis, M. Rakić, I. Andrić ("Exponto" i "Nemiri").
Kao sistem mišljenja javlja se prvo u filozofiji. Predstavnici su: Niče, Kjerkegor, Šestov, Berđajev, Jaspers, Hajdeger, koji mu je i dao ime 1927. Prvi koji su osmislili filozofiju egzistencijalizma u savremenoj književnsoti bili su Žan Pol Sart i Albert Kami.

Suština

Egzistencija upravlja bićem, postupcima i mišljenjima. Egzistencija je promenljiva i zato nepredvidljiva, jer mnogo je igre slučajnosti i mnogo toga što se događa mimo naše volje, znanja i moći. A sa svim tim menja se i ponašanje čoveka, pogled na svet i ljude. Biće sve više uviđa da je svaki napor da se nešto preduhitri, izmeni ili razume bez pravog smisla. Sa promenom egzistencije menja se i esencija ili suština bića. Biće se pokazuje kao nemoćno, prolazno i predodređeno da umre. I baš zato što je sve neizvesno i što je smrt jedina izvesnost, javlja se nezadovoljstvo, očaj, strepnja, strah ili ravnodušnost prema svemu što se mimo čovekove volje dešava. Čoveka određuju apsurd i život je apsurd - bez krajnjeg smisla. Opiranje i akcija ne pomažu, jer sve je unapred određeno na iščezavanje i smrt. Postoji i drugo mišljenej: da se treba protiv toga pobuniti, jer je pobuna oblik odbijanja postojećeg.
U delima egzistencijalista mnogo je pesimizma, brige, očaja, neverice, u sve što život nosi i donosi. Biće oseća stalni nedostatak sebe u svetu i nemoć sebe u svetu. Toga ima u Andrićevom delu, u delu Crnjanskog i Meše Selimovića.




17-18. 2. 94.

Нема коментара:

Постави коментар