понедељак, 23. јун 2014.

O priči i pričanju...

Beseda Ive Andrića "O priči i pričanju" održana 1961. godine prilikom primanja Nobelove nagrade

O priči i pričanju Ivo Andrić ističe:

-počev od najdrevnijih vremena (od kolibe i sedenja pored vatre) pa do danas, ipsred se priča na raznim jezicima i kroz mnoge generacije, i to uvek o čovekovoj sudbini; to je priča bez kraja i prekida.
-načini i oblici pričanja se menjaju, ali potreba za pričom uvek ostaje i to u milion varijanata.
-pričom kao da se nešto odlaže (možda prolaznost i smrt) i nešto zaborava (možda strah) i tako se stvara iluzija o životu i trajanju. Možda je u pitanju i nešto drugo: da se čoveku pomogne da sebe nađe i da se bolje snađe u ovom zamršenom svetu.
-da se iznese i upozna istorija čovečanstva ili pak da se pruži zadovoljstvo onima koji ne umeju da pričaju ili pak nisu stigli da ispričaju svoju priču.
-može se pričati o prošlosti i sadašnjosti; pričanje o prošlosti nije zapostavljanje sadašnjosti, zato što je ono uvek vezano za čoveka i za pojave i probleme koji ga muče; za priču nije važno toliko da li govori o prošlosti ili sadašnjosti; važno je ono što je nadahnulo pripovedača i što iz nje zrači kao poruka; nema pravila za nastajanje priče; ona treba da teče slobodno, prema unutrašnjem duhu, umeću i snazi reči.
A smisao priče i pričanja Andrić ovako objašnjava: "Pripovedač i njegovo delo ne služe ničemu, ako ne služe čoveku i čovečnosti".

Gete: "Umetnikovo je da stvara, a ne da govori!". 

Нема коментара:

Постави коментар