четвртак, 9. април 2015.

"Zločin i kazna" - Dostojevski, prvi deo, VII...

VII

Ulazi u stan i daje zalog. Baba ga je posmatrala dugo i nepoverljivo. Raskoljnikov je osećao zbunjenost i strah. Bio je bled. Ruke su mu drhtale. Rekao je da je to iz razloga što nema šta da jede, a i muči ga sirotinja. Baba je pokušavala da otvori zalog i okrenula mu je leđa. Ruke su mu bile slabe, trnule su i kočile se. Izvadio je sekiru i udario je babu po temenu 2-3 puta. Baba je bila mrtva. Uzeo je ključeve i otrčao je u spavaću sobu. Učinilo mu se da je baba živa i opet je uzeo sekiru i lupio babu. Skinuo je sa babinog vrata novčanik i stavio ga u džep i vratio se u sobu. Sageo se ispod kreveta i počeo da otključava sanduk. Tu je bila haljina, šal, bunda, zlatan sat, lančić, minđuše, ukrasne igle i kutije. Sve je bilo uredno i pažljivo zamotano u hartiju. Učinilo mu se da neko ide i istrčao je iz sobe sa sekirom. Video je Lizavetu. On je poleteo ka njoj i ubio je. Opazio je kofu sa vodom i oprao je ruke i sekiru, koju je vratio pod kaput. Bio je u nedoumici i pojurio je ka vratima i navukao je rezu. Znao je da treba da ode. Ali je čuo nečije korake. Bio je ukočen. Ispred vrata su stajali Koh i Pestrakov. Zvali su babu. Videli su da je reza namaknuta i pretpostavljali su da je neko unutra. Jedan je otišao po vratara. Raskoljnikov je stajao i stezao je sekiru. Bio je spreman da se pobije sa Kohom i Pestrakovim ako uđu u stan. Ovaj što je bio kod vrata otišao je isto dole, a Raskoljnikov je izašao i otišao u stan koji je bio prazan i u kome su prethodno radili moleri. Kada se sve smirilo, on je istrčao kroz kapiju i izašao na ulicu. Znoj mu je padao sa čela. Bio je mokar. Jedva se držao na nogama. Stigao je kući. I pošao je da vrati sekiru. Vratar nije bio tu i sve je uspešno završio i vratio se u sobu i legao...

Нема коментара:

Постави коментар