субота, 30. август 2014.

"Kad su cvetale tikve" - Dragoslav Mihajlović...

Petrijin venac (Andrićeva nagrada)
Predeo, Laku noć - pripovetke
Vihor
roman - Čizmaši
knjiga o Golom otoku

Velegradska sredina. Dušanovac - periferija Beogarda, radnja posle rata. Radnički svet, pripovedanje teče u I licu  (javlja se ispovest). Sećanje na ono što je bilo. Vrši subjektivizaciju radnje, vlastito iskustvo.
drug Draganče najbolji
Stole - Apaš
sestra Dušica
brat Vlade, majka, otac
U drugoj zemlji, seća se, počinje od dolaska u Švedsku.
Šampion - Surdulica
Jugoslavija - je more, seća se detinjstva (bio je ljubimac, učio školu, izbio rat - napustio je, upisao boks, izlazio sa Dragančetom, voleo devojke, živi jednim prizemnim životom, izlasci, karte, devojke, boks). Pravolinijski događaji ali ima i konflikata.
I posleratni režim - licemerje, kada mu šef policije govori da se ne meša u oca i brata) - dolazi do svađe, prepirke. Odlazi iz Radničkog u Zvezdaru (nesreća, potištenost).
II odlazak u vojsku, ali pre sestra mu se ubija (još jedna trauma). Bavi se sa boksom i dalje. Pred izlazak dolazi kod druga i traži izlazak pre, da bi se osevtio Stoletu i nalazi ga u kafani sa jednom devojkom - i biju se i ubrzo umire.  (Tuberani umiru kad cvetaju tikve). A pre mu umire i mjaka, a otac i on ostaje sam. Bio je sumnjiv policiji, a imao je alibi i dokaz da nije kriv.
III rešio je da pobegne i odlazi u Švedsku. Našao je posao i saznaje da je šef policije u Italiji, ali i on umire. Jedina nada da se vrati je ako izbije rat.
Socijalni roman, lični roman (unutrašnji svet, lomovi), roman ličnosti.
Društvene prilike u posleratnom Beogradu.
Kako je radnički svet živeo, omladina i politika u Beogradu.
Silovanje sestre - Apaš se ne kaje, egoističnost, sebičnost. Misli samo na sebe i svoje zadovoljstvo, nepromišljen, odrastao na ulici (naziv i Apaš - otuda), mangup, ne zna za obzire.
Ljupče - voleo je devojke, tuču, ali je bio osećajniji. Imao je svoje principe, etičke principe i obzire. Umeo je i da razmišlja.
Junaci su tragični. Ostali bez igde ikoga.

Нема коментара:

Постави коментар