среда, 27. август 2014.

Motivska struktura poeme "Đački rastanak"...

Motivska struktura poeme je dosta razgranata i složena: sastoji se od niza pesničkih motiva koji daju pesničke blokove (pesme). Poema je uslovljena sećanjem na đački život u Karlovcima, opijenošću tim životom, tigom zbog prolaznosti života i čežnjom za takvim životom (mladalačkim).

1. Karlovci (radost, smeh, igra); iskazuje ljubav kao neka nostalgija za onim što je bilo; njegove prve igre, prošlost, čežnja - Oj, Karlovci mesto moje drago; ljubav - voli to mesto, on se sve više udaljava, krug radoznalosti se širi, mora da ode; dizanje i let u visinu; želja mu je prazna, pusta, od nje nema ništa:
-tić
-pesma, pesnik - zavičaj
med
-let
2. Zalazak sunca:
-slava
-gospoština, pesnik - prošlost (društvena, kolektivna); rodoljubivo osećanje
3. Dunav:
-talasi
-bura
-čamac
-gromovi
-nestašluci na vodi
pesnik - priroda, opijenost životom
4. Vinogradi:
-berba
-momci
-devojke
-pesma
-svirka
-igra
-smeh
-vika
pesnik - mladost, dionizisjki odnos prema prirodi (ditirambična osećanja)
5. Kolo:
-Banaćanin
-Srbijanac
-Hrvaćanin
-Bosanac
-Crnogorac
-Dalmatinac
pesnik - slovenski duh (vizija bratstva, ujedinjenja)
6. Život:
-sunce
-potok
-igra
-pesma
-cvet
-drvo
-dan
pesnik - život
7. Smrt:
-zalazak sunca
-rastanaka
-noć
-grob
pesnik - smrt, prolaznost

Razgranatu motivsku strukturu poeme prati niz paralelizama izvedenih na bazi podudarnosti ili po suprotnostima. Jedan od njih ukazuje i na činjenicu da sve što je PROŠLO sadrži u sebi mladost, lepotu, radost i izobilje doživljaja, a SADAŠNJOST u znaku je nostalgije ili čežnje za onim čega više nema. Tako relacija: prošlost - sadašnjost u poemi za sebe vezuje i dva stanja ili osećanja: ditirambičnost - elegičnost.

O stilu i jeziku u poemu "Đački rastanak"

Osećanja pesnika u poemi su romantičarska: jaka, uvek u nadolaženju, nikad ne slabe. Jezik i stil pesnika prilagođeni su intenzitetu tih osećanja.
1. Pesnik u svoje pevanje uvodi stilski postupak koji se zove apostrofa. On i najviše dominira ovde: "Oj Karlovci... sunce jarko... od sunašce... oj Dunavo... vinogradi, zbogom umiljati... oj šubiću". Ovo su obraćanja predmetima i svemu što je bilo blisko, drago i prema čemu se odnosi afektivno s puno osećanja i zanosa; čas su to razdragana, čas setom obojena osećanja.
2. Intenzitet osećanja iskazuje se i postupnim ponavljanjem istih reči na početku stihova (anafora) ili na njihovom kraju (epifora). "Divno li je tada Srbalj bio divnom svaku glavu zamenio divnol krvcu zlotvorsku prolio...".
3. Tu su retorska pitanja, a ponajviše ekslamacije koje upućuju na povišeni ton pevanja, odnosno na uzbuđenja koja idu sa pomislima na neke predmete ili situacije: "Sunce jarko, ta koliko tako tebe ja sedati gleda?".
4. O intenzitetu romantičarskih osećanja govore i ređanja, nabrajanja ili naporedna izricanja pojedinosti, što donosi dinamiku: "Svirac svira, puške popucuju, mome polju momci podvikuju...". "Gleda dole, reku, vrelo, luga". "Drva, žbune, gore i vrleti".
5. O emocijama i njihovim intimizacijama goovri i često inverzivna upoterba epiteta: "Krioce malo, sunce jarko, reko silna, braćo luda, vodo burna, vinogradi umiljati...".
6. B. Rdaičević u trenutcima razneženosti koristi i hipokoristike: detence, željica, sunašce, devojčica, tamburica, čarapice...
Branko koristi poređenja koja prelaze u hiperbolu, što je opet u vezi sa njegovom neobuzdanom emotivnošću.
7. U poemi se uočava i prisustvo nestandardnih ili neknjiževnih oblika: otude, tudi, nazada, mlogo, golem, guja... Sve su to arhaični oblici koji govore o tome da B. Radičević oslonac traži i nalazi u narodnom jeziku.
8. U želji da postigne određenu melodiju i ritmičku organizaciju stiha, koja je saobražena emocijama Branko skraćuje pojedine reči, menja im oblik - vrši tzv. eliziju.
"Slatko je zva, golušavo tiče. Lepo žive tude, jedno b imo".
Umetnički jezik B. Radičevića oslanja se na narodni jezik, na njegove oblike i svojstva na čiju melodiju nailazimo u narodnim umotvorinama. Organizacija stiha i motivske strukture u poeziji ovoga pesnika učinile su ga  prevratnikom u srpskoj poeziji, jer niko pre njega nije tako slobodno i maštovito izražavao osećanja i kombinovao jezičke jedinice kao on.

Нема коментара:

Постави коментар