Dučić je pisao putopise, eseje, pesme i poeme u prozi. Njegovi najpoznatiji pesnički ciklusi su: "Senke po vodi", "Duša u noći", " Jadranski soneti", "Carski soneti", "Sunčane pesme", "Večernje pesme", "Pesme ljubavi i smrti", "Plave legende".
-prvi uticaj V. Ilića, a onda francuskih simbolista i parnasovaca
-shvatanje poezije u pesmi "Moja poezija": pesma treba da bude mirna, hladna, ravnodušna, čista i uzvišena, setna ili melanholična
-ona je iznad svega što je obično i svakodnevno; ona ne sme da se sviđa svakom, ne sme da živi za druge
-ne treba da teši one koji stradaju; ona ne sme da zna za angažovanost, već mora da se bavi samo sobom i da postoji samo zbog sebe, zbog lepote
- Dučić peva o svojoj duši i njenim nemirima, o sanjarijama i vizijama, o čežnjama i himerama (varke, nepostojanost, obmana, ali prijatna)
-on je pesnik boja, zvukova, tananih treperenja i eteričnih slika (slike koje lebde u vazduhu)
-pesnik sreće, ali i sumnje, samoće, tuge i bola, strepnje i straha
-peva o prolaznosti i smrti: opalo lišće, hladni vetrovi, plač vetra, mutno nebo, rastanci
-zaljubljenik mora, svetlosti, toplog juga, visina i lepote, a koju nalazi u prirodi i ženi
-žena nije obična i svakodnevna, ona je daleka, više je iluzija i čežnja, nego li susret i stvarnost
-neguje čistu formu, bira slike i majstorski ostvaruje kontraste, ide za muzikom reči i lepotom stiha, zbog čega je nazvan knezom pesnika ili zlatoustim Dučićem
Zbirke pesama: "Pjesme", "Pesme", "Sabrana dela I-IV", "Lirika".
Zbirka putopisa "Gradovi i himere".
Zbirka filozofske proze "Blago cara Radovana".
Zbirka eseja "Jutra sa Leotara".
Нема коментара:
Постави коментар