четвртак, 19. јун 2014.

Branko Miljković - "Vatra i ništa" (Izbor)...

BALADA OHRIDSKIM TRUBADURIMA - Noć u znaku pijanstva. U zoru zahteva od ohridskih svirača (trubadura) da ga voze po jezeru. Nije imao da im plati, ali je obećao da će im napisati pesmu. Preko njih je došao do sebe. Pred tim nebom, koga prekrivaju zvezde, u vedrini, blizini staraca, on kaže: "Na obične reči više nemam pravo! Moje se srce gasi, oči gore". Koristi iščašeno poređenje "pogrešne reči".
Došlo je do rasprskavanja. Uključuje neke mitove i tradiciju. Obalči u novo ruho. Mit o ptici koja je vaskrsnula iz pepela u visine. Pepeo - nosi životonosnu vatru. Razum ne ide do kraja sa pesmom. Pesma ne živi od savesti, već od emocija. Uz pesmu ide strašna kazna - smrt.

POEZIJU ĆE SVI PISATI - Programskog karaktera. Pesnki u ovoj pesmi sluti nekakav veliki trenutak sutrašnjice. Uočava dva vremenska plana:
1. vreme buduće i
2. vreme sadašnje.
Vreme sadašnje je okarakterisano kao vreme zla, bolesti. Sadašnje vreme u znaku ništavila, zla, a u budućnosti će biti zamenjeno istinom, stvaralaštvom. Polsednja deonica pesme kao da ukazuje neku malu sumnju pesnikovu. "... hoće li sloboda umeti da peva kao što su sužnji pevali o njoj" - suština njegove poetika.
Pesnikov svet sagrađen je na jednom sistemu od 3 elementa. A to su: vatra, život i smrt. Sinonimi vatre - nezadrživa enrgija, stvaranje, pesma, reč; smrt - ništavilo, praznina, pepeo; život - stvaranje, ispuniti životni prostor rečima.

Нема коментара:

Постави коментар