уторак, 17. јун 2014.

Jovan Dučić - Suncokreti...

Intenzivno doživljava. Letnje popodne. U njihovoj boji, u tamnom oku, sredina suncokreta, a latice svetle (u njima vidi žeđ za suncem, za životom). Nespokojstvo što će doći, mrak i što će njihova lepota utonuti u taj mrak. Žudnja za lepotom, visinama. Šum je intenzivan i dovodi do nespokojstva. Strah od mraka. Pesnikova meditacija (subjektivno ja). Bog je svuda i u svemu. Sve što svetli. Himna bogu. Tama je ništavilo, smrt. Sve što je osetio - potrebu za visinama zna za život. Suncokreti ga podsećaju na kraljeve sa Istoka. Tužni su, plačni zbog mraka. Vape za suncem, životom, svetlošću. Okrenuti su ka suncu, visinama. Doživlja je snažan - ostavio trag u  njegovom srcu. Pesnik okrenut životu, svetlosti. Kontrast svetlosti i tame (dualizam).
"Te tužne oči suncokreta" - gase se u njegovoj duši otvorene.
Umreće, veličanstveni kraj. Smrt. Ostavljaju trag.

Нема коментара:

Постави коментар