среда, 18. јун 2014.

Milutin Bojić (1892-1917) - Plava grobnica...

Zbirke pesama - Pesme 1914, Kain spev 1915, Pesme bola i ponosa 1917.
Drame - Kraljeva jesen 1913, Pesme i drame 1917, Despotova kruna; socijalne drame - Lanci, Gospođa Olga.
Komedije - Uroševa žeidba.
U prvom licu. Lirski intonirana. Interesantno je da se pesnik sve vreme obraća galijama carskim. Posvećena poginulim ratnicima u Jonskom moru. Njihova grobnica je plavo prostranstvo. Pesma počinje i završava se svečanim tonom. Apostrofe (obraćanja). Jeste bolna i elegična, ali i ponosna. Pesnik nekoliko puta upozorava galije carske da sputaju krme moćne, da hode tihom hodom. Srpske vojnike je zadesila velika nesreća. Pravi grob im se ne zna - plava grobnica u dubini među školjkama i algama (leži brat do brata). Pesnik ih naziva proleterima nade, apostolima jada. Plava grobnica je groblje mučenika - boraca za domovinu. Slobodarski duh naroda je neuništiv. On se nastavlja u deci, što kliču pod okriljem slave. Doći će nove generacije i neće ostaviti nikakav trag za sobom. Doći će smena. Na njihovo mesto doći će novi ljudi. Pesnik ne želi opelo, suze i bol, već opelo ponosa i dostojanstva. Bitka se nastavlja. Čuju se njeni pobednički odjeci. Izražajna sredstva: gradacija, epiteti, personifikacija.
Tema - U plavoj grobnici leži groblje hrabrih - brat do brata.
Ideja - Ponosno sećanje na žrtve koje svetle put novim generacijama i ukazuju način na koji se dolazi do prave slobode.
  
 

Нема коментара:

Постави коментар