субота, 21. јун 2014.

Janko Kersnik - Seljakova smrt...

Predstavnik slovenačkog romantizma. Romansijer. Priča seoski život. Na planinskom mestu živi seljak. Detinjstvo mu tu proteklo. Sticao, radio i postao ugledan. Imao je padavicu (manu, bolest i to nepredvidivo). Stario je i trudio se da uveća imanje. Okuipio je svoje i pravili bi plan. Ako je bilo vreme sve da prepusti sinu i misli na odmor (umoran, bolestan). I sinulo mu je da treba krov da popravi. Sekao je drveće, naložio vatru. Pojavila se bolest. Kotrlja se i u vatru. Opekotine smrtonosne. Sin dotrčao i stavio ga na postelju. On kuka. Drugi dolaze iz radoznalosti iz ravnodušnosti. Jedini koji zove lekara, je sin Anton. Njegova žena nije preokupirana šta će biti s njim, već šta će biti sa imanjem. Ona šapće nešto susedu, a on ga pita: oće li biti testament. A on iako bolestan, čita njihova lica. On je zgranut postupkom svoje žene. Dovode ljude i počinje testament. Sinu Antonu ostavlja sve. Sebi za sahranu toliko. Da zvona zvone toliko. Navodi dug za koji se nije znalo, ali i za koji se znalo (hoće da ostane pošten). A ženi samo za odeću i hranu, a ćerci samo jednu škrinju. Onda žena počinje da plače, što je ostala bez imanja. Očarana, viče, kune ga, a on nošen tim bolom, neoplakuje sebe, ne pati i govori "uhuhu", dok ona govori (ima ruganja i osvete). To je njegova osveta pred smrt.
Seljak je individualizovan (njegovo detinjstvo, bolest, odricanje imanja). Tipizirana ličnost (opšte, ponovljivo) - vezanost za posed, njivu, imanje. Negovati, podizati, uvećavati to - osnovni je ideal. Ljubav prema zemlji toj je velika. Oni teška srca pristaju kada kucne smrtni čas da se odreknu zemlje. Uviđajni da osete lepotu drugog (odnos sina). Nekada su grubi, osvetoljubivi. Umreće, ali za tako ponašanje oće ženu da kazni (sebičnost, egoizam). Razneže se, ali i začude se grubošću i surovošću. Smrti se ne plaše.
Dinamički motivi. Polet u razvoju radnje, deluje dramski. Prizora ima dosta.

Нема коментара:

Постави коментар