среда, 18. јун 2014.

Momčilo Nastasijević (1894-1938) - Tuga u kamenu...

Da je avangardi - bio bi drugi lik pevanja, ekspresija, osećanje, razlivanja.
Pripovetka - Iz tamnog vilajeta 1927.
Drama - Međuluško blago 1927.
Pet lirskih krugova 1932 - zbirka lirskih pesama.
"Tuga u kamenu" - večito trajanje.
Osnovi motiv je kamen - simbolizuje nešto postojano, trajno. Rečenica je kratka. On kao da urezuje na kemen ove svoje reči i kao da je to uzrok tako jezgrovitom kazivanju. On pokušava da otera taj bol. Međutim, to mu se ponovo vraća u njegovo biće kao nož. Kao da je ta vezanost nekakva kob ili je ta vezanost krvna. Smenjivanje svetlosti i tame, dobrih i loših časova. U prirodi kao da svud preovlađuje setno raspoloženje. U prirodi nalazi druga. Čitav život i sečenjem drveća, krčenjem šuma i vuk koji dobija jagnje - sve je to život i dobro i zlo, radost i tuga (slobodan stih). Grob i kolevka sve se tu spaja, kao što se rob ne može osloboditi, tako se ni on ne može osloboditi tuge. Tako je on okrenut nekim širim prostranstvima - ne može dalje odatle. Pokušava da podigne svoju misao na univerzalni nivo. On zatvara krug. On je čovek u setni pogled okrenut, svetlim nebesima, ali ipak ostaje. Zato je čovekova sudbina takva, zato što su čvrsti koreni.
Kamen je neko čvrsto postojano tle u kome je uzidan čovekov koren. 

Нема коментара:

Постави коментар