уторак, 17. јун 2014.

Milan Rakić - Iskrena pesma...

Ljubavna, elegična. Govori da jedno osećanje koje nosi uverenje, uvek je prisutno, želi da ispovedi sebi, jer se otkriva kao sebičan i sujetan. Obraća se ženi, koja nije kao kod Dučića nedostižna, rođena u tišini i tami. Ovde se obraća zemaljskoj ženi, telesnoj, koja nije san, već stvarnost - prisustvo koje uzbuđuje. Životu daje posebnu dinamiku - čar. To je sva siva i sjajna žena. Žena postoji. Strast. Osećanje koje je snažno. Utisak je da prožima nesebična ljubav. Otkriva se i druga strana - ljubav je privid, dok traju strasti. Takođe, duša uzburkano more. Kada se to stiša, pokazuje se da muškarac ne voli takvu istinu. To je taj egoizam. Dok traju strasti. Ono što govori je ljubav. Strast je igra.
Njegova žena je od krvi i mesa - realna, stvarna.

Нема коментара:

Постави коментар